身上长白色的斑点是什么原因
Reja, drugi najve?i Saturnov mjesec, mo?da ima rijedak sistem prstenova koji se sastoji od tri uske, relativno guste trake unutar ?esti?nog diska. Ovo bi bilo prvo otkri?e prstenova oko mjeseca. Potencijalno otkri?e objavljeno je u ?asopisu Science 6. marta 2008.[2]
U novembru 2005, orbiter Cassini-Huygens otkrio je da je Saturnova magnetosfera osiroma?ena energetskim elektronima u blizini Reje.[3] Prema timu koji je otkrio, obrazac osiroma?enja se najbolje obja?njava pretpostavkom da elektrone apsorbuje ?vrsti materijal u obliku ekvatorijalnog diska ?estica promjera mo?da od nekoliko decimetara do pribli?no jednog metra, koji sadr?i nekoliko gu??ih prstenova ili lukova. Naknadne ciljane opti?ke pretrage pretpostavljene ravni prstena iz nekoliko uglova Cassinijevom uskokutnom kamerom nisu uspjele prona?i nikakve dokaze o o?ekivanom materijalu prstena, a u augustu 2010. objavljeno je da je malo vjerovatno da Reja ima prstenove,[4] i da je razlog za obrazac osiroma?enja, koji je jedinstven za Reju, nepoznat.[5][6] Me?utim, ekvatorijalni lanac plavi?astih tragova na povr?ini planete Reje ukazuje na pro?le uticaje materijala prstena koji je deorbitirao i ostavlja pitanje nerije?enim.[7]
Detekcija
[uredi | uredi izvor].jpg)
Voyager 1 je 1980. uo?io ?iroko smanjenje energetskih elektrona zarobljenih u Saturnovom magnetskom polju nizvodno od Reje. Ova mjerenja, koja nikada nisu obja?njena, izvr?ena su na ve?oj udaljenosti od podataka Cassinija.
Dana 26. novembra 2005, Cassini je izvr?io jedini ciljani prelet Reje u okviru svoje primarne misije. Pro?ao je unutar 500 km od Rejine povr?ine, nizvodno od Saturnovog magnetskog polja, i uo?io rezultiraju?i plazma trag kao ?to je to bio slu?aj i sa drugim mjesecima, poput Dione i Tetije. U tim slu?ajevima, do?lo je do naglog prekida energetskih elektrona dok je Cassini prelazio u plazma sjene mjeseca (podru?ja gdje su sami mjeseci blokirali magnetosfersku plazmu da do?e do Cassinija).[2][8] Me?utim, u slu?aju Reje, elektronska plazma je po?ela lagano opadati na osam puta ve?oj udaljenosti i postepeno se smanjivala sve do o?ekivanog naglog pada kada je Cassini u?ao u Rejinu plazma sjenu. Pro?irena udaljenost odgovara Rejinoj Hill sferi, udaljenosti od 7,7 puta Rejinog radijusa unutar kojih orbite dominira Rheina, a ne Saturnova gravitacija. Kada je Cassini iza?ao iz Rejine plazma sjene, dogodio se obrnut obrazac: nagli porast energetskih elektrona, a zatim postepeno pove?anje do radijusa Rejine Hill-sfere.
Ova o?itanja su sli?na onima na Enkeladu, gdje voda koja izlazi iz njegovog ju?nog pola apsorbira elektronsku plazmu. Me?utim, u slu?aju Reje, obrazac apsorpcije je simetri?an. Osim toga, instrument za magnetosfersko snimanje (MIMI) je zabilje?io je da je ovaj blagi gradijent isprekidan s tri o?tra pada u protoku plazme sa svake strane Mjeseca, obrazac koji je tako?er bio gotovo simetri?an.[2][8]
U augustu 2007, Cassini je ponovo pro?ao kroz Rejinu plazma sjenu, ali dalje nizvodno. Njegova o?itanja bila su sli?na onima Voyagera 1. Dvije godine kasnije, u oktobru 2009, objavljeno je da skup malih ultraljubi?asto-sjajnih mrlja raspore?enih u liniji koja se prote?e tri ?etvrtine puta oko Rejinog obima, unutar 2 stepena od ekvatora, mo?e predstavljati daljnji dokaz za prsten. Mrlje vjerovatno predstavljaju ta?ke udara materijala prstena koji izlazi iz orbite.[9]
Ne postoje slike ili direktna opa?anja materijala za koji se smatra da apsorbuje plazmu, ali bi vjerovatne kandidate bilo te?ko direktno detektovati. Dalja opa?anja tokom Cassinijevog ciljanog preleta 2. marta 2010.[8] nisu prona?la dokaze o materijalu prstena koji orbitira.[4]
Interpretacija
[uredi | uredi izvor]
| Prsten | Orbitalni polupre?nik (km) |
|---|---|
| Disk | < 5900 |
| 1 | ≈ 1615 |
| 2 | ≈ 1800 |
| 3 | ≈ 2020 |
Cassinijeva putanja preleta ote?ava interpretaciju magnetskih o?itanja.
O?igledni kandidati za materiju koja apsorbira magnetosfersku plazmu su neutralni plin i pra?ina, ali koli?ine potrebne za obja?njenje uo?enog iscrpljivanja daleko su ve?e nego ?to Cassinijeva mjerenja dozvoljavaju. Stoga, otkriva?i, predvo?eni Geraintom Jonesom iz Cassini MIMI tima, tvrde da iscrpljivanje mora biti uzrokovano ?vrstim ?esticama koje kru?e oko Reje:
"Analiza elektronskih podataka ukazuje na to da je ova prepreka najvjerovatnije u obliku diska materijala niske opti?ke dubine u blizini ekvatorijalne ravni Reje i da disk sadr?i ?vrsta tijela veli?ine do ~1 m."[2]
Najjednostavnije obja?njenje za simetri?ne interpunkcije u toku plazme su "pro?ireni lukovi ili prstenovi materijala" koji kru?e oko Reje u njenoj ekvatorijalnoj ravni. Ovi simetri?ni udubljenja imaju odre?enu sli?nost s metodom kojom su Uranovi prstenovi otkriveni 1977.[10]
Mala odstupanja od apsolutne simetrije mogu biti posljedica "umjerenog nagiba lokalnog magnetnog polja" ili "odstupanja uobi?ajenog toka plazme", a ne asimetrije samih prstenova, koji mogu biti kru?ni.
Nisu svi nau?nici uvjereni da su uo?eni potpisi uzrokovani sistemom prstenova. Na slikama nisu vi?eni prstenovi, ?to postavlja vrlo nisku granicu za ?estice veli?ine pra?ine. Nadalje, o?ekivalo bi se da prsten kamenja generira pra?inu koja bi se vjerovatno vidjela na slikama.[11]
Fizika
[uredi | uredi izvor]
.jpg)
Simulacije ukazuju na to da ?vrsta tijela mogu stabilno kru?iti oko Reje blizu njene ekvatorijalne ravni tokom astronomskih vremenskih skala. Mo?da nisu stabilna oko Dione i Tetisa jer su ti mjeseci mnogo bli?e Saturnu i stoga imaju mnogo manje Hill sfere, ili oko Titana zbog otpora njegove guste atmosfere.[2]
Izneseno je nekoliko teorija za mogu?e porijeklo prstenova. Udar je mogao izbaciti materijal u orbitu; to se moglo dogoditi prije samo 70 miliona godina. Malo tijelo je moglo biti poreme?eno kada je uhva?eno u orbiti oko Reje. U oba slu?aja, ostaci bi se na kraju slegli u kru?ne ekvatorijalne orbite. Me?utim, s obzirom na mogu?nost dugoro?ne orbitalne stabilnosti, mogu?e je da pre?ive od formiranja Reje.[2]
Da bi diskretni prstenovi opstali, ne?to ih mora ograni?iti. Prijedlozi uklju?uju mjese?eve ili nakupine materijala unutar diska, sli?ne onima koje se primje?uju unutar Saturnovog A prstena.[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Rhea's Rings". NASA. 2025-08-04. Pristupljeno 2025-08-04.
- ^ a b c d e f g Jones, Geraint H.; et al. (March 2008). "The Dust Halo of Saturn's Largest Icy Moon, Rhea". Science. AAAS. 319 (5868): 1380–1384. Bibcode:2008Sci...319.1380J. doi:10.1126/science.1151524. PMID 18323452.
- ^ Hecht, Jeff (2025-08-04). "Saturn satellite reveals first moon rings". New Scientist. Pristupljeno 2025-08-04.
- ^ a b Matthew S. Tiscareno; Joseph A. Burns; Jeffrey N. Cuzzi; Matthew M. Hedman (2010). "Cassini imaging search rules out rings around Rhea". Geophysical Research Letters. 37 (14): L14205. arXiv:1008.1764. Bibcode:2010GeoRL..3714205T. doi:10.1029/2010GL043663.
- ^ Gold, Lauren (2025-08-04). "No Rings Around Saturn's Rhea". Space Daily. Pristupljeno 2025-08-04.
- ^ Kerr, Richard A. (2025-08-04). "The Moon Rings That Never Were". ScienceNow. Pristupljeno 2025-08-04.
- ^ "Cassini Catches Saturn Moons in Paintball Fight". NASA/JPL. Arhivirano s originala, 2025-08-04. Pristupljeno 2025-08-04.
- ^ a b c Lakdawalla, E. (2025-08-04). "A Ringed Moon of Saturn? Cassini Discovers Possible Rings at Rhea". The Planetary Society web site. Planetary Society. Arhivirano s originala, 2025-08-04. Pristupljeno 2025-08-04.
- ^ Lakdawalla, E. (5 October 2009). "Another possible piece of evidence for a Rhea ring". The Planetary Society Blog. Planetary Society. Arhivirano s originala, 2025-08-04. Pristupljeno 2025-08-04.
- ^ "Saturn's Moon Rhea Also May Have Rings". NASA. 2025-08-04. Arhivirano s originala, 2025-08-04. Pristupljeno 2025-08-04.
- ^ Kerr, Richard A. (March 2008). "News of the Week: Electron Shadow Hints at Invisible Rings Around a Moon". Science. AAAS. 319 (5868): 1325. doi:10.1126/science.319.5868.1325. PMID 18323426.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- NASA podcast Arhivirano 10. 3. 2008. na Wayback Machine
Zemlja → Sun?ev sistem → Lokalni me?uzvjezdani oblak → Lokalni mjehur → Gouldov pojas → Orionova ruka → Mlije?ni put → Podgrupa Mlije?nog puta → Lokalna grupa → Virgo Superskup galaksija → Laniakea Superskup galaksija → Vidljivi svemir → Svemir Svaka strelica (→) se mo?e ?itati kao "u okviru" ili "dio od". |
